Luka 2:21-52

Kad je osmoga dana nakon dječakovog rođenja nastupilo vrijeme da ga obrežu, dali su mu ime Isus, kako ga je bio nazvao anđeo još prije začeća. Došlo je vrijeme da Josip i Marija pristupe obredu čišćenja u skladu s Mojsijevim zakonom. Sa sobom su u Jeruzalem poveli Isusa, da ga prinesu pred Gospodina. Jer, u Gospodinovom Zakonu piše: »Svako prvorođeno muško dijete mora biti posvećeno Gospodinu.« Išli su prinijeti i žrtvu, onako kako Gospodinov Zakon kaže: »Prinesite dvije golubice ili dva mlada goluba.« U Jeruzalemu je bio pravedan čovjek po imenu Šimun, koji je istinski štovao Boga i iščekivao dan kada će Bog utješiti izraelski narod. Sveti je Duh bio s njim i otkrio mu da neće umrijeti prije nego što vidi Krista kojeg će poslati Gospodin. Pod vodstvom Duha, Šimun je došao u Hram. Kad su Josip i Marija unijeli maloga Isusa da izvrše ono što je propisano Zakonom, on ga je uzeo na ruke, zahvalio Bogu i rekao: »Gospodine, otpusti sad u miru svoga slugu kao što si obećao! Jer, moje su oči vidjele spasenje koje si pripremio pred licem svih naroda. On će biti svjetlo ostalim narodima i proslaviti tvoj narod Izrael.« A Isusovi su roditelji bili zadivljeni onim što je rečeno o njemu. Šimun ih je zatim blagoslovio i rekao Mariji, Isusovoj majci: »Zbog ovoga će djeteta mnogi Izraelci pasti, a mnogi će se uzdignuti. On je određen da bude Božji znak, ali mnogi će ga odbaciti. Tako će izaći na vidjelo skrivene misli mnogih, a tebi će mač probosti dušu.« Tamo se nalazila i proročica po imenu Ana. Njezin je otac bio Fanuel, a potjecala je iz Ašerovog plemena. Bila je vrlo stara. Sedam je godina bila u braku, a nakon toga je živjela kao udovica do osamdeset i četvrte godine života. Nije napuštala Hram te je posteći i moleći danonoćno služila Bogu. U taj je tren prišla Josipu i Mariji s djetetom i, zahvalivši Bogu, počela govoriti o djetetu svima koji su iščekivali da Bog otkupi Jeruzalem. Nakon što su obavili sve što je propisano Gospodinovim Zakonom, Josip i Marija su se vratili u Galileju, u Nazaret, grad u kojem su živjeli. A dijete je raslo i jačalo; punilo se mudrošću, a Božja je milost bila na njemu. Svake su godine za blagdan Pashe Isusovi roditelji odlazili u Jeruzalem. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, uputili su se, kao i uvijek, na proslavu blagdana. Nakon što je blagdan završio, Marija i Josip krenuli su kući. Dječak Isus ostao je u Jeruzalemu, a njegovi roditelji to nisu znali. Pretpostavljali su da je u njihovoj grupi. Nakon dana hoda, počeli su ga tražiti među rođacima i prijateljima. Kad ga nisu našli, vratili su se u Jeruzalem da ga ondje potraže. Nakon tri dana pronašli su ga u Hramu; sjedio je s vjerskim učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja. Svi koji su ga slušali divili su se njegovim odgovorima i pameti. Kad su ga Josip i Marija ugledali, zapanjili su se, a majka mu je rekla: »Sine, zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja vrlo smo se brinuli tražeći te.« A Isus im je odgovorio: »Zašto ste me tražili? Zar ne znate da ja moram biti u domu svoga Oca?« No oni nisu razumjeli što im je htio reći. Isus se vratio s njima u Nazaret te im je bio poslušan. A njegova je majka i dalje razmišljala o svemu tome. Isus je rastao, postajao sve mudriji i uživao naklonost i Boga i ljudi.