Luka 18:1-30

Isus je zatim poučio sljedbenike da uvijek trebaju moliti i nikada ne posustati. Ispričao im je usporedbu: »U jednom je gradu živio neki sudac. Nije se bojao Boga i nije mu bilo stalo do ljudi. U tom je gradu živjela i neka udovica. Stalno je dolazila sucu i molila ga: ‘Pobrini se da dobijem spor protiv onoga koji me tuži!’ Dugo vremena sudac nije htio ni čuti za to, ali je na kraju rekao u sebi: ‘Iako se ne bojim Boga i nije mi stalo do mišljenja ljudi, branit ću ovu udovicu jer, ako je ne obranim, dosađivat će mi dok me ne zamori svojom upornošću.’« Zatim je Gospodin rekao: »Pripazite na riječi nepravednoga suca! Zar se Bog neće pobrinuti za one koji mu pripadaju i koji mu vape danju i noću? Zar će odugovlačiti s pomoći? Kažem vam, pobrinut će se da dobiju pravdu, i to brzo. Ali kada dođe Sin Čovječji, hoće li na Zemlji naći one koji mu vjeruju?« Bilo je tu onih koji su bili uvjereni u svoju pravednost i s visoka su gledali na druge ljude. Njima je Isus ispričao ovu usporedbu: »Dva su čovjeka došla u Hram pomoliti se: jedan je bio farizej, a drugi poreznik. Farizej je stajao sâm i ovako u sebi molio: ‘O Bože, hvala ti što nisam kao drugi, koji su pohlepni, varalice, preljubnici, ili kao ovaj poreznik. Postim dvaput na tjedan i dajem desetinu od svega što steknem.’ A poreznik je stajao podalje i nije se usudio ni podignuti oči prema nebu. Udarao se u prsa i govorio: ‘Bože, smiluj se meni, grešniku!’ Kažem vam, ovaj je čovjek otišao kući opravdan pred Bogom, a onaj prvi nije. Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizi, bit će uzvišen.« Ljudi su dovodili i malu djecu k Isusu da ih dotakne. Kad su to vidjeli njegovi učenici, prekorili su ih. No Isus je pozvao djecu k sebi i rekao: »Pustite malu djecu da dođu k meni! Ne branite im, jer Božje kraljevstvo pripada takvima kao što su oni. Istinu vam govorim. Svatko tko ne primi Božje kraljevstvo poput maloga djeteta, neće ući u njega.« A neki je židovski vođa upitao Isusa: »Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?« Isus mu je rekao: »Zašto me zoveš ‘dobri’? Nitko nije dobar, jedino Bog. Znaš koje su zapovijedi: ‘Ne počini preljub, ne počini ubojstvo, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, poštuj oca i majku!’« Ovaj je odgovorio: »Svega toga držim se još od svoje mladosti.« Isus mu je na to rekao: »Ima nešto što ti nedostaje: prodaj sve što imaš i podijeli novac siromašnima pa ćeš imati blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me!« Ali, kad je čovjek to čuo, vrlo se ražalostio jer je bio veoma bogat. Kad je Isus vidio kako je žalostan, rekao je: »Kako je teško bogatima ući u Božje kraljevstvo! Da, lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.« Oni koji su čuli što je rekao, upitali su ga: »Tko se onda može spasiti?« Isus je odgovorio: »Ono što je ljudima nemoguće učiniti — Bogu je moguće.« Na to je Petar rekao: »Gledaj, mi smo ostavili sve što smo imali da bismo te slijedili!« A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: nema nikoga tko je radi Božjega kraljevstva ostavio kuću, ženu, braću, roditelje ili djecu, koji neće već sada primiti mnogo više, a u budućem svijetu i vječni život.«