Luka 1:5-38

U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta. Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe. No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari. Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine. Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd. Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo. Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika. Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio. No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan. On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom. Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu. A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.« Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.« Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest. A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.« Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama. Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi. Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući. Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: »Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.« Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija. Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.« Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav. Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida. On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.« Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!« Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom. Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće! Bogu ništa nije nemoguće.« Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje.