Luka 1:1-25

Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama. Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku. I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili. Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina. U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta. Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe. No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari. Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine. Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd. Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo. Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika. Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio. No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan. On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom. Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu. A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.« Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.« Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest. A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.« Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama. Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi. Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući. Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: »Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.«