Tada se Isus ponovo obratio ljudima: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, imat će svjetlo koje daje život i nikada više neće hodati po mraku.«
Farizeji su mu rekli: »Ti sve to govoriš sâm o sebi. Ne možemo to prihvatiti kao istinu.«
»Čak i ako govorim sâm za sebe«, odvratio im je Isus, »ono što govorim, istina je, jer znam odakle sam došao i kamo idem. Vi pak ne znate ni odakle sam došao ni kamo idem. Sudite ljudskim mjerilima. Ja ne sudim nikome. Ako pak donosim presudu, moja je presuda ispravna jer je ne donosim sâm. Otac koji me je poslao — on je sa mnom. U vašem Zakonu piše da su izjave dvojice svjedoka istinite ako se podudaraju. Ja govorim sâm za sebe i Otac, koji me je poslao, govori za mene.«
»Pa gdje je onda tvoj Otac?« pitali su ga.
Isus je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Da znate tko sam ja, znali biste i tko je moj Otac.« Sve je ovo Isus rekao u Hramu, nedaleko od mjesta na kojem su bile postavljene kutije za novčane darove. Nitko ga nije uhitio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.
Isus im je ponovo rekao: »Ja ću otići. Tada ćete me tražiti i umrijet ćete u svojim grijesima. Kamo ja idem — vi ne možete doći.«
Na to su Židovi rekli: »Kada kaže: ‘Kamo ja idem — vi ne možete doći’, znači li to da će izvršiti samoubojstvo?«
Isus im je rekao: »Vi ste odavde, sa Zemlje, ja sam odozgo, s Neba. Vi ste od ovoga svijeta; ja nisam od ovoga svijeta. Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Ako ne budete vjerovali da ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.«
»Tko si ti onda?« pitali su ga.
»Baš ono što vam govorim otpočetka«, odgovorio im je Isus. »O vama bih mogao štošta reći i suditi. Ali ja svijetu govorim samo ono što sam čuo od onoga koji me poslao, a on govori istinu.«
Nisu shvatili da im govori o Ocu. Zato im je rekao: »Kad podignete Sina Čovječjeg, tada ćete znati da ja jesam. Ja ništa ne činim na svoju ruku, već govorim samo ono što me naučio Otac. Onaj koji me poslao, sa mnom je. Nije me ostavio samoga jer ja uvijek činim ono što je njemu drago.« Dok je Isus ovo govorio, mnogi su povjerovali u njega.
Isus je rekao Židovima koji su povjerovali u njega: »Ako ustrajno slijedite moje učenje, zaista ste moji pravi učenici. Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«
»Mi smo Abrahamovi potomci«, odgovorili su mu. »Nikad nismo bili ničiji robovi. Što misliš time reći: ‘Bit ćete slobodni’?«
Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Svatko tko griješi, rob je grijehu. Rob ne ostaje u obitelji zauvijek, ali sin ostaje zauvijek. Ako vas Sin oslobodi, onda ćete zaista biti slobodni. Znam dobro da ste vi Abrahamovi potomci. No, ipak, želite me ubiti jer ne želite prihvatiti moje učenje. Govorim o onome što mi je pokazao moj Otac, a vi činite ono što je vama rekao vaš otac.«
Odgovorili su mu: »Naš je otac Abraham!«
Isus im je odvratio: »Da ste vi zaista Abrahamova djeca, postupili biste kao i on. Ja sam čovjek koji vam je rekao istinu što sam je čuo od Boga. Vi me pak želite ubiti. Takvo što Abraham nije radio. Vi radite ono što radi i vaš otac!«
A oni su mu odvratili: »Mi nismo djeca koja ne znaju tko im je otac. Imamo samo jednoga oca: Boga!«
A Isus im je rekao: »Kad bi Bog bio vaš otac, voljeli biste me. Ja sam došao od Boga i sada sam tu. Nisam došao sâm od sebe, nego me poslao Bog. Vi ne razumijete što vam govorim jer ne možete prihvatiti moju poruku. Vi ste đavlova djeca. On je vaš otac i vi ste izabrali postupati po njegovoj volji. On je bio ubojica od samoga početka. Nikada nije stajao na strani istine jer u njemu niti nema istine. Kad govori laž, iznosi sebe onakvog kakav jest. On je lažljivac i otac laži. Vi mi ne vjerujete jer govorim istinu. Tko mi među vama može dokazati grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? Onaj koji pripada Bogu, prihvaća što govori Bog. No vi ne slušate Boga jer mu ne pripadate.«