Ivan 5:30-47

Ja ne mogu ništa učiniti sâm. Sudim samo na temelju onoga što čujem. Moja je presuda pravedna jer ne vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao. Ako sâm svjedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije vjerodostojno. Postoji jedan koji svjedoči za mene i ja znam da je to svjedočanstvo o meni vjerodostojno. Vi ste poslali ljude k Ivanu i on vam je govorio o istini. Meni nije potrebno da čovjek govori o meni, ali vam sve ovo govorim da biste se spasili. Ivan je bio poput svjetiljke koja gori i daje svjetlo. Vi ste nakratko željeli uživati u njegovoj svjetlosti. No moje je svjedočanstvo veće od Ivanovog — djela su to koja mi je Otac povjerio da ih izvršim. Upravo ova djela koja sada činim svjedoče za mene i dokazuju da me poslao Otac. I Otac, koji me je poslao, svjedočio je za mene. Vi mu nikada niste čuli glas niti ste ga vidjeli kako izgleda. Njegova riječ ne živi u vama jer ne želite vjerovati onomu koga je poslao. Proučavate Sveto pismo misleći da u njemu možete pronaći vječni život, a upravo to Sveto pismo govori o meni. Pa, ipak, ne želite doći k meni da biste imali život. Ja ne želim ljudske hvale. Poznajem vas i znam da u vama nema Božje ljubavi. Ja sam došao u ime svoga Oca, a ipak me ne želite prihvatiti. Da netko drugi dođe u svoje ime, njega biste prihvatili. Kako možete vjerovati, vi, koji prihvaćate hvale jedan od drugoga, a ne tražite hvalu koja dolazi od jedinoga Boga? Nemojte misliti da ću vas ja optužiti pred Ocem; optužit će vas Mojsije, u kojeg ste položili svoje nade. Jer, da ste zaista vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni. Mojsije je, naime, pisao o meni. No, ako ne vjerujete onome što je napisao Mojsije, kako ćete povjerovati mojim riječima?«