Ivan 10:22-39

Tada je došla zima, a u Jeruzalemu se svetkovao Blagdan posvećenja. Isus je hodao Hramom po Salomonovom trijemu. Židovi su ga okružili i postavili mu pitanje: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, otvoreno nam reci!« Isus im je odgovorio: »Rekao sam vam već, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca pokazuju tko sam. Ali vi ne vjerujete jer ne pripadate mojim ovcama. Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im darujem vječni život. One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke. Moj Otac, koji mi ih je i dao, veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca. Otac i ja smo jedno.« Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti. A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?« »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.« Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’ Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito. Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’ Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati. Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.« Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku.