Ivan 1:5-25

Svjetlo svijetli u tami i tama ga nije nadjačala. Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka. On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga. Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’« On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog. A ovako je svjedočio Ivan kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?« Ivan je odgovorio otvoreno, ne uskrativši odgovora, i priznao je: »Ja nisam Krist.« »Pa tko si onda?« pitali su. »Jesi li Ilija?« »Nisam«, rekao je. »Jesi li Prorok?« »Ne«, odvratio je. Tada su mu rekli: »Kaži nam tko si da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što kažeš za sebe, tko si ti?« A on im je rekao, koristeći riječi proroka Izaije: »Ja sam glas onoga koji viče u pustinji: ‘Poravnajte put za Gospodina!’« Te su ljude poslali farizeji. Ispitivali su Ivana: »Ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok, zašto onda krstiš?«