Jeremija 24:1-10

Babilonski je kralj Nabukodonosor zarobio judejskoga kralja Jojakina, Jojakimovog sina, i odveo ga u Babilon. U to su vrijeme u babilonsko zatočeništvo odvedeni judejski poglavari, kao i svi radnici vješti u obradi drva i metala. BOG mi je tom prilikom pokazao prizor dviju košara smokava koje su stajale ispred BOŽJEGA Hrama. U jednoj su košari bile dobre smokve, od vrste koja prva sazrijeva. U drugoj su pak bile loše smokve, toliko trule da uopće nisu bile za jelo. BOG me upitao: »Što vidiš, Jeremijo?« Rekao sam: »Vidim smokve. Dobre su smokve jako dobre, a loše su toliko trule da uopće nisu za jelo.« Tada sam čuo BOGA kako mi govori: »BOG Izraela kaže: ‘Judejski prognanici, koje sam odavde otjerao u zemlju Babilonaca, bit će za mene kao ove dobre smokve. Pazit ću na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Izgradit ću ih, a ne uništiti. Učvrstiti, a ne iskorijeniti. Usadit ću im želju da spoznaju da sam ja BOG. Oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. Vratit će mi se svim svojim srcem. A judejskoga kralja Sidkiju i njegove velikodostojnike, stanovnike Jeruzalema koji ostanu u zemlji, kao i one koji žive u Egiptu, smatrat ću pokvarenim smokvama koje nisu za jelo. Kaznit ću ih tako da će se užasnuti svi narodi na zemlji. Ljudi će ih izrugivati, uzimati za loš primjer, vrijeđati i proklinjati svuda kamo ih otjeram. Izložit ću ih ratnim stradanjima, gladovanju i bolestima, sve dok ih potpuno ne uništim i ne uklonim iz zemlje koju sam dao njima i njihovim precima.’«