Suci 11:18-40

Zatim su putovali kroz pustinju i zaobilazili Edom i Moab. Stigli su na istočnu granicu Moaba i utaborili se na drugoj obali rijeke Arnon. Nisu ulazili na područje Moaba zato što tok rijeke Arnon prolazi granicom. Izraelci su tada poslali glasnike Sihonu, kralju Amorejaca koji je vladao u gradu Hešbonu. Molili su da ih propusti kroz svoju zemlju, na putu do njihove. No Sihon im nije vjerovao i nije ih pustio da prijeđu preko njegovog područja. Okupio je cijelu svoju vojsku, utaborio se u Jahasu i zaratio protiv Izraela. Ali Izraelov je BOG omogućio Izraelcima da poraze Sihona i njegovu vojsku. Oni su tada zaposjeli cijelu zemlju u kojoj su živjeli Amorejci. Zauzeli su cijelo njihovo područje, od rijeke Arnon do rijeke Jabok, te od pustinje do rijeke Jordan. Izraelov je BOG oduzeo tada zemlju Amorejcima i predao je svome narodu Izraelu. Misliš li da je sad ti možeš ponovo zauzeti? Zar ne posjeduješ ono što ti je dao tvoj bog Kemoš? Tako i mi posjedujemo sve ono što nam je dao naš BOG. Zar si ti bolji od Balaka, Siporovog sina, kralja Moaba? Je li se on ikad sporio s Izraelom ili ratovao protiv njega? Već tristo godina Izraelci žive u Hešbonu i okolnim naseljima, Aroeru i okolici, u svim gradovima duž obala rijeke Arnon. Zašto sve to vrijeme niste pokušali vratiti ta područja pod svoju vlast? Izraelci ti nisu učinili ništa nažao, a ti ipak krećeš u rat protiv njih. BOG je jedini pravi sudac. Neka on danas presudi između Izraelaca i Amonaca.’« No amonski je kralj zanemario poruku koju je bio poslao Jeftah. Tada je BOŽJI duh obuzeo Jeftaha. Prošao je kroz Gilead i Manašeovu zemlju te se uputio u Mispu, u Gileadu. Odatle je krenuo na Amonce. Zakleo se BOGU: »Ako mi daš pobjedu nad Amoncima, prvo što izađe iz moje kuće kad se budem vraćao kao pobjednik, neka pripadne BOGU. Prinijet ću to kao žrtvu paljenicu.« Tako je Jeftah otišao u rat protiv Amonaca i BOG mu je dao pobjedu. Porazio ih je na području od grada Aroera do okolice grada Minita. Zauzeo je dvadeset gradova. Borio se protiv Amonaca i za grad Abel Keramim. Izraelci su porazili i pokorili Amonce. Potom je Jeftah otišao kući u Mispu. Njegova mu je kći izašla ususret. Plesala je uz ritam tamburina. Bila je njegovo jedino dijete. Jeftah nije imao drugih kćeri ni sinova. Kad ju je ugledao, razderao je svoju odjeću. Rekao je: »Jao, kćeri moja! Uništila si me. Uvalila si me u nevolju. Dao sam BOGU obećanje i ne mogu ga poništiti.« »Oče moj«, odgovorila je ona, »ako si dao obećanje BOGU, postupi sa mnom kao što si obećao. Trebao bi održati svoje obećanje zato što se BOG osvetio tvojim neprijateljima Amoncima.« Zatim je rekla svome ocu: »Imam samo jednu želju. Pusti me da odem na dva mjeseca u planine, da budem sa svojim prijateljicama i oplakujem to što se nikad neću udati i imati djecu.« »Idi«, rekao je. Poslao ju je da ode na dva mjeseca. Ona je otišla u planine s prijateljicama. Plakale su jer se ona nikad neće udati niti imati djecu. Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svome ocu. On je postupio u skladu sa svojom zakletvom. Bila je djevica. Poslije je u Izraelu postao običaj da mlade Izraelke svake godine odlaze na četiri dana negdje u prirodu i oplakuju kćer Jeftaha iz Gileada.