Izaija 53:1-12

»Tko je povjerovao našoj poruci? Kome se otkrilo BOŽJE djelo?« »Iznikao je pred njim kao mala biljka, iz korijena u sasušenoj zemlji. Na njemu nije bilo ljepote ni sjaja koje bismo mogli gledati. Njemu nas nije privuklo ništa u njegovom izgledu. Bio je izrugivan i omalovažavan, podnosio je patnje i boli. Prezreli smo ga i odbacili. A on je zapravo uzeo naše bolesti i podnosio naše boli dok smo mislili da ga Bog kažnjava i da mu nanosi bol. Zbog naših je prijestupa bio izranjavan, zbog naših zlodjela satran. Njega je snašla kazna koja nas je iscijelila. Ozdravljeni smo njegovim ranama. Svi smo zalutali kao ovce, svatko je išao svojim putem. A BOG je svu našu krivnju natovario na njega. Zlostavljali su ga i mučili, ali on nije otvorio svoja usta. Kao što janje vode na klanje i kao što je ovca nijema pred onima koji je šišaju, on nije pustio glasa. Nakon nepoštenog suđenja, odveli su ga. Tko je znao što će biti s njim? Iz zemlje živih je uklonjen. Za grijehe svoga naroda, do smrti je prebijen. Odredili su mu grob među zločincima, ali je ukopan u grobnicu bogatoga — iako nije počinio nikakvo nasilje, niti govorio laži i prijevare. Ali BOG je bio zadovoljan svojim slugom koji je podnio toliku bol. Premda je dao svoj život kao žrtvu za grijeh, živjet će dugo i vidjeti potomke, kroz njega će se ispuniti BOŽJA volja. Nakon svoje muke, vidjet će svjetlost i bit će zadovoljan svime što je učinio.« Bog kaže: »Moj će pravedni sluga mnoge učiniti pravednima i snosit će njihovu kaznu. Zato ću mu dati mnoštvo u baštinu, a plijen će dijeliti s pobjednicima. Jer, svoj je život predao do smrti i ubrojio se među prijestupnike. Ponio je grijeh mnogih i zauzeo se za grešnike.«