Izaija 41:8-29

»Izraele, ti si moj sluga. Jakove, tebe sam izabrao jer si potomak Abrahama, moga prijatelja. Tebe sam uzeo s krajeva zemlje, pozvao te iz njenih najdaljih zakutaka. Rekao sam ti: ‘Ti si moj sluga, izabrao sam te i nisam te odbacio.’ Ne boj se, jer ja sam s tobom, ne plaši se, jer ja sam tvoj Bog. Ja ću te osnažiti i pomoći ti, ja ću te poduprijeti svojom pobjedničkom desnicom. Evo, bit će postiđeni i izvrgnuti ruglu svi koji su bijesni na tebe. Propast će i bit će uništeni svi koji ti se protive. Tražit ćeš, ali nećeš naći nikoga da se s tobom spori. Oni koji protiv tebe ratuju na kraju će posve nestati. Jer, ja, tvoj BOG, držim ti desnicu. Ja sam Onaj koji ti govori: ‘Ne boj se, ja ću ti pomoći.’ Narode Izraela, potomci Jakova, možda ste slabi poput crvića ili kukca, ali ja ću vam pomoći«, kaže BOG, tvoj Otkupitelj, Izraelova Svetinja. »Evo, napravit ću od tebe mlatilo, novo i oštro, s mnogo zubaca. Mlatit ćeš planine i zdrobiti ih, bregove ćeš pretvoriti u pljevu. Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor otpuhati. A ti ćeš se radovati u BOGU, ponositi u Izraelovoj Svetinji. Siromašni i bijednici traže vode, a nje nema — jezik im je suh od žeđi. Ali ja, BOG, odgovorit ću im. Ja, Izraelov Bog, neću ih ostaviti. Učinit ću da rijeke poteku na goletima, otvorit ću izvore posred dolova. Pustinju ću pretvoriti u jezerca, isušenu zemlju u izvore vodâ. Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. U pustoš ću zajedno staviti borove, jele i čemprese, da svi vide i znaju, da razmisle i shvate da je to učinila BOŽJA ruka, da je to stvorila Izraelova Svetinja.« BOG, Jakovljev kralj, kaže: »Izložite svoj slučaj, iznesite dokaze. Neka priđu vaši idoli i kažu nam što će se dogoditi. Kažite nam što je bilo prije i što to znači, da o tome razmislimo i saznamo što će biti — ili nam objavite budućnost. Kažite nam što će se dogoditi, da znamo da ste bogovi. Učinite bar nešto, dobro ili zlo, da se prestrašimo i ispunimo strahom. Ali vi ste manje no ništa, a djela su vam bezvrijedna. Odvratan je tko vas izabere. Probudio sam jednoga sa sjevera i on dolazi od istoka. Pozvao sam ga po imenu. On gazi vladare kao blato, kao lončar koji gazi glinu. Tko je o tome govorio otpočetka, da bismo znali, ili unaprijed, da bismo rekli: ‘Bio je u pravu’? Nitko nije govorio o tome, nitko prorekao, nitko od vas nije čuo ni riječ. Ja sam prvi rekao Sionu: ‘Pogledaj, evo ih!’ Jeruzalemu sam poslao glasnika s radosnim vijestima. Gledam, ali nema nikoga: nijednoga među njima da dâ savjet, nijednoga da odgovori kada ih pitam. Evo, svi su oni ništa! Djela su im ništavna, a likovi im prazan vjetar.«