Djela 8:4-40

A oni koji su se raspršili, širili su Radosnu vijest kamo god su išli. Filip je otišao u samarijski grad i ondje propovijedao o Kristu. Kad ga je narod čuo i vidio čudesne znakove koje je činio, svi su s pažnjom počeli slušati što govori. Zli su duhovi uz glasne krike izlazili iz mnogih opsjednutih. Mnogi su oduzeti i hromi bili iscijeljeni, a u gradu je nastala velika radost. Bio je u tom gradu i čovjek po imenu Šimun, koji se već neko vrijeme ondje bavio vračanjem. Stanovnici Samarije su mu se divili, a on je tvrdio za sebe da je velik čovjek. Svi su ga slušali — od najmanjega do najvećega — i govorili: »Ovaj je čovjek sila Božja, zvana Velika sila.« Već ih je dugo opčinjavao svojom magijom i svi su ga slušali. No kad su povjerovali Filipu, koji im je donio Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krstili su se i žene i muškarci. I sâm je Šimun povjerovao. Krstio se i ostao uz Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se događala, ostajao je zaprepašten. Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju poruku, poslali su im Petra i Ivana. Kad su njih dvojica stigla, pomolili su se za samarijske vjernike da i oni prime Svetog Duha. Jer, On još nije bio sišao ni na koga od njih, samo su bili kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada su Petar i Ivan položili na njih ruke i oni su primili Svetog Duha. Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Duha čim apostoli na njih polože ruke, ponudio je apostolima novac i rekao: »Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi Svetog Duha.« Petar mu je odgovorio: »Propao i ti i tvoj novac, jer si mislio da njime možeš kupiti Božji dar! Ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer tvoje srce nije ispravno pred Bogom. Zato se pokaj i odvrati od ove bezbožnosti. Pomoli se Bogu kako bi ti oprostio što si imao takve misli. Vidim da si pun gorčine i rob grijehu.« A Šimun mu je odgovorio: »Molite se i vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli.« Apostoli su iznijeli svjedočanstvo o Isusu i prenijeli im Gospodinovu poruku, a zatim su se vratili u Jeruzalem. Putem su prolazili kroz mnoga samarijska sela i navješćivali Radosnu vijest. Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina — dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?« Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj: »Odveli su ga kao ovcu na klanje. Bio je tih kao janje koje strižu, ni usta nije otvorio. Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu. O njegovim potomcima neće se govoriti jer mu je oduzet život na Zemlji.« Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu. Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica — i Filip i dvorjanin — sišli u vodu i Filip ga je krstio. A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.