Korinćanima 2 5:1-15

Ako i naše zemaljsko prebivalište — naše tijelo — koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog — vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo — potvrdu da će nam dati sve što je obećao. Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje — u tijelu — ili tamo s njim. Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu — bilo dobro ili zlo. Budući da znamo što znači bojati se Gospodina, uvjeravamo ljude. Bog nas potpuno poznaje, ali ja se nadam da nas i vi potpuno poznajete. Mi se ne želimo ponovo dokazivati pred vama. Želimo vam pružiti priliku da budete ponosni na nas. Tako ćete odgovoriti onima koji se ponose onim što se vidi, a ne onim što im je u srcu. Ako zvučimo kao da smo ludi, to je radi Boga. Ako smo zdrave pameti, to je radi vas. Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude — onda su svi umrli. On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih.