Ljetopisi 2 9:1-12

Kad je kraljica Šebe čula o Salomonovoj slavi, došla je u Jeruzalem da bi ga iskušala teškim pitanjima. Stigla je s velikom pratnjom slugu i deva natovarenih začinima, dragim kamenjem i s puno zlata. Pitala je Salomona sve što je imala na umu. Salomon je odgovorio na sva njezina pitanja. Ništa mu nije bilo nepoznato. Sve joj je objasnio. Kraljica Šebe uvidjela je Salomonovu mudrost. Vidjela je palaču, koju je sagradio, obilje jela na njegovom stolu, odaje njegovih službenika, poslugu i peharnike u raskošnim odorama. Vidjela je i žrtve paljenice koje je kralj prinosio BOGU u Hramu. Ostala je zadivljena, bez daha. Rekla je kralju: »Istina je sve što sam u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i tvojoj mudrosti. Nisam vjerovala što se pričalo dok nisam došla i sama se uvjerila. Nisu mi rekli ni pola o tvojoj velikoj mudrosti. Ti si daleko veći nego što su mi pričali. Blago ljudima i slugama koji su s tobom jer stalno slušaju tvoju mudrost! Slava tvome BOGU! Pokazao je koliko si mu drag kad te postavio na prijestolje kao kralja. Zbog vječne ljubavi prema Izraelu, BOG te učinio kraljem koji sudi pošteno i vlada pravedno.« Tada je kralju darovala četiri tone zlata, veliku količinu začina i drago kamenje. Nikad nije bilo takvih začina kakve je kraljica Šebe dala kralju Salomonu. Hiramovi i Salomonovi sluge dopremili su iz Ofira zlato, skupocjeno drvo i drago kamenje. Kralj je od toga drveta dao načiniti stepenice za BOŽJI Hram i kraljevsku palaču te harfe i lire za svirače. Ništa slično do tada nije viđeno u Judi. Kralj Salomon dao je kraljici Šebe sve što je poželjela, više nego što je ona darovala njemu. Ona se potom sa svojom pratnjom vratila u svoju zemlju.