Ljetopisi 2 20:5-13

U novom je dvorištu BOŽJEGA Hrama Jošafat stao pred skup ljudi iz Jude i Jeruzalema te rekao: »BOŽE naših predaka, ti si Bog na nebesima. Vladaš svim kraljevstvima i narodima. U tvojoj je ruci snaga i moć. Nitko ti se ne može suprotstaviti. Bože naš, protjerao si stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom. Predao si ovu zemlju zauvijek potomcima svoga prijatelja Abrahama. Oni su tu živjeli i podigli Hram tvome imenu. Govorili su: ‘Ako nas snađe nesreća, mač, kazna, pomor ili glad, stat ćemo pred ovaj Hram i pred tebe. Jer, tvoje je ime u ovome Hramu. Zavapit ćemo ti u svojoj nevolji, a ti ćeš čuti i spasiti nas.’ A sad, evo ljudi iz Amona, Moaba i s planine Seir. Nisi dopustio da Izraelci uđu u njihovu zemlju nakon što su došli iz Egipta. Tada su ih zaobišli i nisu ih uništili. Vidi kako nam uzvraćaju. Dolaze nas otjerati s tvog posjeda, koji si nam dao u nasljedstvo. Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer, nemoćni smo protiv ovoga silnoga mnoštva koje ide na nas. Ne znamo što da učinimo, ali naše su oči uperene u tebe.« Svi su judejski muškarci stajali pred BOGOM sa svojom novorođenčadi, ženama i djecom.