Korinćanima 1 4:1-12

Ljudi nas trebaju smatrati Kristovim slugama i onima kojima je Bog povjerio svoje tajne istine. Oni kojima je nešto povjereno moraju pokazati da su dostojni tog povjerenja. No ja uopće ne marim što ćete mi suditi vi niti bilo koji ljudski sud. Čak ni ja sâm sebi ne sudim. Moja je savjest čista, ali me to ne čini nevinim. Bog je moj sudac. Zato nemojte suditi ni o čemu prije nego za to dođe vrijeme — kada dođe Gospodin. On će osvijetliti stvari skrivene u tami i obznaniti namjere ljudskih srca. Tada će svatko primiti pohvalu koju zaslužuje, i to od Boga. Braćo i sestre, ove stvari o Apolonu i sebi ispričao sam da vam budu na korist, da biste iz našeg primjera mogli naučiti što znači: »Ne idite dalje od onoga što je pisano.« Tada se nećete ponositi jednim čovjekom, a biti protiv drugoga. Tko kaže da ste bolji od drugih? Sve što imate, dobili ste. Pa budući da ste sve što imate dobili, zašto se time hvalite kao da ste stekli svojim naporima? Mislite da ste već stekli sve? Mislite da ste sad bogati i da ste postali kraljevi bez nas? Kamo li sreće da ste to postali! Tada bismo i mi s vama mogli kraljevati. Mislim da je Bog nas apostole stavio na posljednje mjesto. Mi smo kao ljudi osuđeni na smrt. Postali smo prizor cijelom svijetu — i anđelima i ljudima. Mi smo ludi radi Krista, ali vi mislite da ste mudri u Kristu! Mi smo slabi, ali vi mislite da ste jaki! Vama se iskazuju počasti, a nas preziru. Čak smo i do ovoga trenutka gladni i žedni, slabo odjeveni. Tuku nas i bez krova smo nad glavom. Teško radimo vlastitim rukama.