Rimljanima 9
9
Iako su Izrailjci pre izabrani, a danas su i mnogobošci prizvani, delo je milosti i volje Božije.
1Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svedoči savest moja Duhom Svetim: 2Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; 3jer bih želeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju koja su mi rod po telu, 4koja su Izrailjci, kojih je posinaštvo i slava, i zavet i zakon, i bogomoljstvo, i obećanja; 5kojih su i oci, i od kojih je Hristos po telu, koji je nad svima, Bog blagosloven va vek. Amin.
6A nije moguće da reč Božija prođe: jer nisu svi Izrailjci koji su od Izrailja; 7niti su svi deca koji su seme Avraamovo, nego u Isaku, reče, nazvaće ti se seme. 8To jest, nisu ono deca Božija što su po telu deca, nego deca obećanja primaju se za seme. 9Jer je ovo reč obećanja: U ovo vreme doći ću i u Sare će biti sin. 10Ne samo, pak, ona nego i Reveka, kad zatrudne od samog Isaka, oca našeg. 11Jer još dok se deca ne behu rodila, ni učinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru, 12ne za dela, nego Onog radi koji poziva reče joj se: Veći će služiti manjem, 13kao što stoji napisano: Jakov mi omile, a na Isava omrzoh.
14Šta ćemo, dakle, na to reći? Eda li je nepravda u Boga? Bože sačuvaj! 15Jer Mojsiju govori: Koga ću pomilovati, pomilovaću, i na koga ću se smilovati, smilovaću se. 16Tako, dakle, niti stoji do onog koji hoće, ni do onog koji trči, nego do Boga koji pomiluje. 17Jer pismo govori Faraonu: Zato te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako, dakle, koga hoće miluje, a koga hoće otvrdoglavi.
19Reći ćeš mi: Zašto nas još krivi? Jer ko se može suprotiti volji Njegovoj? 20A ko si ti, o čoveče! Da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svom: Zašto si me tako načinio? 21Ili zar lončar nema vlasti nad kalom da od jedne guke načini jedan sud za čast a drugi za sramotu? 22A kad htede Bog da pokaže gnev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikim trpljenjem sudove gneva koji su pripravljeni za pogibao. 23I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu; 24koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca, 25kao što i u Josiji govori:
Nazvaću narod svojim koji nije moj narod,
i neljubaznicu ljubaznicom.
26I biće na mestu, gde im se reče: Vi niste moj narod;
tamo će se nazvati sinovi Boga Živoga.
27A Isaija viče za Izrailja: Ako bude broj sinova Izrailjevih kao pesak morski, ostatak će se spasti. 28Jer će On izvršiti reč svoju, i naskoro će izvršiti po pravdi, da, ispuniće Gospod naskoro reč svoju na zemlji. 29I kao što proreče Isaija: Da nam nije Gospod Savaot ostavio semena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor.
30Šta ćemo, dakle, reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokučiše pravdu, ali pravdu od vere. 31A Izrailj tražeći zakon pravde ne dokuči zakon pravde. 32Zašto? Jer ne traži iz vere nego iz dela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja, 33kao što stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen spoticanja i stenu sablazni; i koji ga god veruje neće se postideti.
Trenutno izabrano:
Rimljanima 9: SRP1865
Istaknuto
Podeli
Uporedi
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN