Rimljanima 7:1-17

Ili ne znate, braæo jer govorim onima koji znadu zakon da zakon vlada nad èovjekom dokle je živ? Jer je udata žena privezana zakonom za muža dokle god on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega. Zato dakle dok joj je muž živ biva preljuboèinica ako poðe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljuboèinica ako poðe za drugoga. Zato, braæo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovijem, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da plod donesemo Bogu. Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grjehovne, koje zakon raðahu u udima našima da se smrti plod donosi. A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova. Šta æemo dakle reæi? Je li zakon grijeh? Bože saèuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: ne zaželi. A grijeh uze poèetak kroz zapovijest, i naèini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav. A ja življah nekad bez zakona; a kad doðe zapovijest, onda grijeh oživlje, A ja umrijeh, i naðe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život. Jer grijeh uzevši poèetak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome. Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra. Dobro li dakle bi meni smrt? Bože saèuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom èineæi mi smrt, da bude grijeh odviše grješan zapoviješæu. Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh: Jer ne znam šta èinim, jer ne èinim ono šta hoæu, nego na što mrzim ono èinim. Ako li ono èinim šta neæu, hvalim zakon da je dobar. A ovo više ja ne èinim nego grijeh koji živi u meni.