Rimljanima 4
4
Opravdanje verom potvrđuje primer Avraamov i svedočanstvo Davidovo.
1Šta ćemo dakle reći za Avraama, oca svog, da je po telu našao? 2Jer ako se Avraam delima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga. 3Jer šta govori pismo? Verova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu. 4A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu. 5A onome koji ne radi, a veruje Onog koji pravda bezbožnika, prima se vera njegova u pravdu. 6Kao što i David govori da je blago čoveku kome Bog prima pravdu bez dela zakona:
7Blago onima koji se oprostiše bezakonja,
i kojima se gresi prikriše.
8Blago čoveku kome Gospod ne prima greha.
9Ovo, dakle, blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vera u pravdu. 10Kako mu se, dakle, primi? Ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju. 11I primi znak obrezanja kao pečat pravde vere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac svih koji veruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu; 12i da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode stopama vere koja beše u neobrezanju oca našeg Avraama.
13Jer obećanje Avraamu ili semenu njegovom da bude naslednik svetu ne bi zakonom nego pravdom vere. 14Jer ako su naslednici oni koji su od zakona, propade vera, i pokvari se obećanje. 15Jer zakon gradi gnev; jer gde nema zakona nema ni prestupa.
16Zato od vere da bude po milosti da obećanje tvrdo ostane svemu semenu, ne samo koji je od zakona nego i koji je od vere Avraama, koji je otac svima nama, 17(kao što stoji napisano: Postavih te oca mnogim narodima) pred Bogom kome verova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jeste: 18On verova na nadu kad se nije bilo ničemu nadati da će on biti otac mnogim narodima, kao što mu beše rečeno: Tako će biti seme tvoje. 19I ne oslabivši verom ne pogleda ni na svoje već umoreno telo, jer mu beše negde oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. 20I za obećanje Božije ne posumnja se neverovanjem, nego ojača u veri, i dade slavu Bogu. 21I znaše jamačno da šta obeća kadar je i da učini. 22Zato se i primi njemu u pravdu. 23Ali nije pisano za njega jednog samo da mu se primi, 24nego i za nas, kojima će se primiti ako verujemo Onog koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našeg iz mrtvih, 25koji se predade za grehe naše, i ustade za opravdanje naše.
Trenutno izabrano:
Rimljanima 4: SRP1865
Istaknuto
Podeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN