Rimljanima 4:16-25
Rimljanima 4:16-25 SRP1865
Zato od vere da bude po milosti da obećanje tvrdo ostane svemu semenu, ne samo koji je od zakona nego i koji je od vere Avraama, koji je otac svima nama, (kao što stoji napisano: Postavih te oca mnogim narodima) pred Bogom kome verova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jeste: On verova na nadu kad se nije bilo ničemu nadati da će on biti otac mnogim narodima, kao što mu beše rečeno: Tako će biti seme tvoje. I ne oslabivši verom ne pogleda ni na svoje već umoreno telo, jer mu beše negde oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. I za obećanje Božije ne posumnja se neverovanjem, nego ojača u veri, i dade slavu Bogu. I znaše jamačno da šta obeća kadar je i da učini. Zato se i primi njemu u pravdu. Ali nije pisano za njega jednog samo da mu se primi, nego i za nas, kojima će se primiti ako verujemo Onog koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našeg iz mrtvih, koji se predade za grehe naše, i ustade za opravdanje naše.

