Rimljanima 1
1
Blagoslov. Uvod: Jevanđelje je sila Božija koja spasava svakoga koji veruje. U njemu se javlja pravda Božija iz vere u veru. Gnev je Božiji na bezbožnicima.
1Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanog apostola izabranog za jevanđelje Božije, 2koje Bog unapred obeća preko proroka svojih u svetim pismima 3o sinu svom, koji je po telu rođen od semena Davidovog, 4a posvedočen silno za Sina Božijeg Duhom svetinje po vaskrsenju iz mrtvih, Isusu Hristu Gospodu našem, 5preko kog primismo blagodat i apostolstvo, da pokorimo sve neznabošce veri imena Njegovog; 6među kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu.
7Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima:
blagodat vam i mir od Boga Oca našeg i Gospoda Isusa Hrista.
8Prvo, dakle, zahvaljujem Bogu svom kroz Isusa Hrista za sve vas što se vera vaša glasi po svemu svetu. 9Jer mi je svedok Bog, kome služim duhom svojim u jevanđelju Sina njegovog, da vas se opominjem bez prestanka, 10moleći se svagda Bogu u molitvama svojim da bi mi kad Božija volja pomogla da dođem k vama; 11jer želim videti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrđenje, 12to jest, da se s vama utešim verom opštom, i vašom i mojom. 13Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta hteo da vam dođem, pa bih zadržan dosle, da i među vama imam kakav plod, kao i među ostalim neznabošcima. 14Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima. 15Zato, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovedati jevanđelje.
16Jer se ne stidim jevanđelja Hristovog; jer je sila Božija na spasenje svakome koji veruje, a najpre Jevrejinu i Grku. 17Jer se u Njemu javlja pravda Božija iz vere u veru, kao što je napisano: Pravednik će od vere živ biti.
18Jer se otkriva gnev Božji s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi. 19Jer šta se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio; 20jer šta se na Njemu ne može videti, od postanja sveta moglo se poznati i videti na stvorenjima, i Njegova večna sila i božanstvo, da nemaju izgovora. 21Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše Ga kao Boga niti Mu zahvališe, nego zaludeše u svojim mislima, i potamne nerazumno srce njihovo. 22Kad se građahu mudri, poludeše, 23i pretvoriše slavu večnog Boga u obličje smrtnog čoveka i ptica i četvoronožnih životinja i gadova.
24Zato ih predade Bog u željama njihovih srca u nečistotu, da se pogane telesa njihova među njima samima; 25koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i većma poštovaše i poslužiše tvar nego Tvorca, koji je blagosloven va vek. Amin.
26Zato ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno. 27Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskog roda, raspališe se željom svojom jedan na drugog, i ljudi s ljudima činjahu sram, i platu koja trebaše za prevaru njihovu primahu na sebi.
28I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da čine šta ne valja, 29da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svađe lukavstva, zloćudnosti; 30šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, 31nerazumni, nevere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi. 32A neki pravdu Božiju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, nego pristaju na to i onima koji čine.
Trenutno izabrano:
Rimljanima 1: SRP1865
Istaknuto
Podeli
Uporedi
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN