Psalmi 77
77
Psalam 77
Jadikovanje u teškoj nevolji; uteha u milosti koju je Bog ranije činio svom narodu.
Načelniku pevača Idutunovih. Asafov psalam.
1Glas moj ide k Bogu, i ja prizivam Njega;
glas moj ide k Bogu, i On će me uslišiti.
2U dan tuge svoje tražih Gospoda;
noću je ruka moja podignuta, i ne spušta se;
duša moja neće da se uteši.
3Pominjem Boga, i uzdišem;
razmišljam, i trne duh moj.
4Držim oči svoje da su budne;
klonuo sam, i ne mogu govoriti.
5Prebrajam stare dane i godine od vekova.
6Opominjem se pesama svojih noću;
razgovaram se sa srcem svojim,
i ispitujem duh svoj:
7„Zar će se doveka gneviti na nas Gospod,
i neće više ljubiti?
8Zar je zasvagda prestala milost Njegova,
i reč se prekinula od kolena na koleno?
9Zar je zaboravio milostiv biti
i u gnevu zatvorio milosrđe svoje?”
10I rekoh: Žalosna je za mene ova promena desnice Višnjega.
11Pamtim dela Gospodnja;
pamtim pređašnje čudo Tvoje.
12Mislio sam o svim delima Tvojim,
razmišljao o radnji Tvojoj;
13Bože! Put je Tvoj svet;
koji je Bog tako velik kao Bog naš?
14Ti si Bog, koji si činio čudesa,
pokazivao silu svoju među narodima;
15Mišicom si odbranio narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josifove.
16Videše Te vode, Bože, videše Te vode,
i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.
17Iz oblaka lijaše voda,
oblaci davahu glas,
i strele Tvoje lećahu.
18Grmljahu gromovi Tvoji po nebu;
munje Tvoje sevahu po vasiljenoj,
zemlja se tresaše i njihaše.
19Po moru beše put Tvoj,
i staze Tvoje po velikoj vodi,
i trag Tvoj ne poznavaše se.
20Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.
Trenutno izabrano:
Psalmi 77: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN