Psalmi 107:1-22

Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova. Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve, Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora. Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše; Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima; Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove. I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni. Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra. Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe; Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega. On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove; Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove. Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi. Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje. Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh. Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove. Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova. Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!