Mateju 23:1-22

Tada Isus reèe k narodu i uèenicima svojima Govoreæi: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji. Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni èine ne èinite; jer govore a ne èine. Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleæa ljudska; a prstom svojijem neæe da ih prihvate. A sva djela svoja èine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima. I traže zaèelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama, I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi! A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braæa. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. Niti se zovite uèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos. A najveæi izmeðu vas da vam bude sluga. Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji se ponižuje, podignuæe se. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe. Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je. Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je. Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti? Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj. I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.