Jov 16
16
Jovov četvrti govor: Prijatelji ga nisu razumeli i on se jada Bogu.
1A Jov odgovori i reče:
2Slušao sam mnogo takvih stvari;
svi ste dosadni tešioci.
3Hoće li biti kraj praznim rečima?
Ili šta te tera da tako odgovaraš?
4I ja bih mogao govoriti kao vi,
da ste na mom mestu,
gomilati na vas reči
i mahati glavom na vas,
5Mogao bih vas hrabriti ustima svojim,
i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš.
6Ako govorim, neće odahnuti bol moj;
ako li prestanem, hoće li otići od mene?
7A sada me je umorio;
opustošio si sav zbor moj.
8Navukao si na me mrštine za svedočanstvo;
i moja mrša podiže se na me, i svedoči mi u oči.
9Gnev Njegov rastrže me,
nenavidi me, škrguće zubima na me,
postavši mi neprijatelj seva očima svojim na me.
10Razvaljuju na me usta svoja,
sramotno me biju po obrazima,
skupljaju se na me.
11Predao me je Bog nepravedniku,
i u ruke bezbožnicima bacio me.
12Bejah miran i zatre me,
i uhvativši me za vrat smrska me
i metnu me sebi za belegu.
13Opkoliše me Njegovi strelci,
cepa mi bubrege nemilice,
prosipa na zemlju žuč moju.
14Zadaje mi rane na rane,
i udara na me kao junak.
15Sašio sam kostret po koži svojoj,
i uvaljao sam u prah slavu svoju.
16Lice je moje podbulo od plača,
na veđama je mojim smrtni sen;
17Premda nema nepravde u rukama mojim,
i molitva je moja čista.
18Zemljo, ne krij krv što sam prolio,
i neka nema mesta vikanju mom.
19I sada eto je na nebu svedok moj,
svedok je moj na visini.
20Prijatelji se moji podruguju mnom;
oko moje roni suze Bogu.
21O da bi se čovek mogao pravdati s Bogom,
kao sin čovečiji s prijateljem svojim!
22Jer godine izbrojane navršuju se,
i polazim putem odakle se neću vratiti.
Trenutno izabrano:
Jov 16: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN