Sudije 16
16
Samsonov pad, beda i poslednja osveta.
1Potom otide Samson u Gazu, i onde vide jednu ženu kurvu, i uđe k njoj. 2I ljudima u Gazi bi kazano: Dođe Samson ovamo. I opkoliše i vrebaše ga celu noć na vratima gradskim; i stajahu u potaji celu noć govoreći: Dok svane, ubićemo ga. 3Ali Samson spavav do ponoći usta u ponoći, i ščepa vrata gradska s oba dovratka i iščupa ih s prevornicom zajedno, i metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je prema Hevronu.
4Posle toga zamilova devojku na potoku Soriku, kojoj beše ime Dalida. 5I dođoše k njoj knezovi filistejski i rekoše joj: Prevari ga i iskušaj gde mu stoji velika snaga i kako bi smo mu dosadili da ga svežemo i savladamo; a mi ćemo ti dati svaki po hiljadu i sto srebrnika. 6I Dalida reče Samsonu: Hajde kaži mi gde stoji tvoja velika snaga i čim bi se mogao svezati i savladati.
7A Samson joj reče: Da me svežu u sedam gužava sirovih neosušenih, onda bih izgubio snagu i bio kao i drugi čovek. 8I donesoše joj knezovi filistejski sedam gužava sirovih, još neosušenih, i ona ga sveza njima. 9A kod nje beše zaseda u sobi; i ona mu reče: Eto Filisteja na te, Samsone! A on pokida gužve, kao što se kida konac od kudelje kad oseti vatru; i ne dozna se za snagu njegovu.
10Potom reče Dalida Samsonu: Gle, prevario si me, i slagao si mi; nego hajde kaži mi čim bi se mogao svezati. 11A on joj reče: Da me dobro svežu novim užima kojima nije ništa rađeno, tada bih izgubio snagu i bio bih kao drugi čovek. 12I Dalida uze nova uža, i sveza ga njima, pak mu reče: Eto Filisteji na te Samsone! A zaseda beše u sobi. A on raskide s ruku uža kao konac.
13Tada reče Dalida Samsonu: Jednako me varaš i lažeš mi; kaži mi čim bi se mogao svezati? A on joj reče: Da sedam pramena kose na glavi mojoj priviješ na vratilo. 14I ona zaglavivši vratilo kocem, reče: Evo Filisteja na te, Samsone! A on se probudi od sna, i istrže kolac i osnovu i vratilo.
15Opet mu ona reče: Kako možeš govoriti: Ljubim te, kad srce tvoje nije kod mene? Već si me tri puta prevario ne hoteći mi kazati gde ti je velika snaga. 16I ona mu dosađivaše svojim rečima svaki dan i navaljivaše na nj, i duša mu prenemože da umre. 17Te joj otvori celo srce svoje, i reče joj: Britva nije nikad prešla preko glave moje, jer sam nazirej Božji od utrobe matere svoje; da se obrijem, ostavila bi me snaga moja i oslabio bih, i bio bih kao svaki čovek
18A Dalida videći da joj je otvorio celo srce svoje, posla i pozva knezove filistejske poručivši im: Hodite sada, jer mi je otvorio celo srce svoje. Tada dođoše knezovi filistejski k njoj i donesoše novce u rukama svojim. 19A ona ga uspava na krilu svom, i dozva čoveka te mu obrija sedam pramena kose s glave, i ona ga prva svlada kad ga ostavi snaga njegova. 20I ona reče: Eto Filisteja na te, Samsone! A on probudivši se od sna reče: Izaći ću kao i pre i oteću se; jer ne znaše da je Gospod odstupio od njega. 21Tada ga uhvatiše Filisteji, i iskopaše mu oči, i odvedoše ga u Gazu i okovaše ga u dvoje verige bronzane; i meljaše u tamnici. 22A kosa na glavi njegovoj poče rasti kao što je bila kad ga obrijaše.
23I knezovi filistejski skupiše se da prinesu veliku žrtvu Dagonu bogu svom, i da se provesele, pa rekoše: Predade nam bog naš u ruke naše Samsona neprijatelja našeg. 24Takođe i narod videvši ga hvaljaše boga svog govoreći: Predade nam bog naš u ruke naše neprijatelja našeg i zatirača zemlje naše i koji pobi tolike između nas. 25I kad se razveseli srce njihovo rekoše: Zovite Samsona da nam igra. I dozvaše Samsona iz tamnice da im igra, i namestiše ga među dva stuba. 26Tada Samson reče momku koji ga držaše za ruku: Pusti me, da opipam stubove na kojima stoji kuća, da se naslonim na njih. 27A kuća beše puna ljudi i žena i svi knezovi filistejski behu onde; i na krovu beše oko tri hiljade ljudi i žena, koji gledahu kako Samson igra.
28Tada Samson zavapi ka Gospodu i reče: Gospode, Gospode! Opomeni me se, molim te, i ukrepi me, molim te, samo sada, o Bože! Da se osvetim jedanput Filistejima za oba oka svoja. 29I zagrli Samson dva stuba srednja, na kojima stajaše kuća, i nasloni se na njih, na jedan desnom a na drugi levom rukom svojom. 30Pa onda reče Samson: Neka umrem s Filistejima. I naleže jako, i pade kuća na knezove i na sav narod koji beše u njoj; i bi mrtvih koje pobi umirući više nego onih koje pobi za života svog. 31Posle dođoše braća njegova i sav dom oca njegovog, i uzeše ga, i vrativši se pogreboše ga između Saraje i Estola u grobu Manoja oca njegovog. A on bi sudija Izrailju dvadeset godina.
Trenutno izabrano:
Sudije 16: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN