Osija 11
11
Usrdno Božije sažaljevanje.
1Kad Izrailj beše dete, ljubih ga,
i iz Misira dozvah sina svog.
2Koliko ih zvaše,
toliko oni odlaziše od njih;
prinosiše žrtve Valima,
kadiše likovima.
3Ja učih Jefrema hoditi držeći ga za ruke,
ali ne poznaše da sam ih ja lečio.
4Vukoh ih uzicama čovečijim,
užima ljubavnim;
i bih im kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti,
i davah im hranu.
5Neće se vratiti u zemlju misirsku,
nego će mu Asirac biti car,
jer se ne hteše obratiti.
6I mač će stajati u gradovima njegovim,
i potrće prevornice njegove
i proždreti za namere njihove.
7Narod je moj prionuo za otpad od mene;
zovu ga ka Višnjem,
ali se nijedan ne podiže.
8Kako da te dam, Jefreme?
Da te predam, Izrailju?
Kako da učinim od tebe kao od Adame?
Da te obratim da budeš kao Sevojim?
Ustreptalo je srce moje u meni,
uskolebala se utroba moja od žalosti.
9Neću izvršiti ljutog gneva svog,
neću opet zatrti Jefrema;
jer sam ja Bog a ne čovek,
Svetac usred tebe;
neću doći na grad.
10Ići će oni za Gospodom;
On će rikati kao lav;
kad rikne,
sa strahom će dotrčati sinovi s mora;
11Sa strahom će dotrčati iz Misira kao ptica,
i kao golub iz zemlje asirske;
i naseliću ih u kućama njihovim,
govori Gospod.
Trenutno izabrano:
Osija 11: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN