2. Mojsijeva 12
12
Uskršnje jagnje. Pogubljenje prvenaca. Početak izlaska.
1I reče Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji misirskoj govoreći: 2Ovaj mesec da vam je početak mesecima, da vam je prvi mesec u godini. 3Kažite svemu zboru Izrailjevom i recite: Desetog dana ovog meseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom; 4ako li je dom mali za jagnje ili jare, neka uzme k sebi suseda, koji mu je najbliži, s onoliko duša koliko treba da mogu pojesti jagnje ili jare. 5A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca ili između koza uzmite. 6I čuvajte ga do četrnaestog dana ovog meseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveče.
7I neka uzmu krvi od njega i pokrope oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će ga jesti. 8I neka jedu meso iste noći, na vatri pečeno, s hlebom presnim i sa zeljem gorkim neka jedu. 9Nemojte jesti sirovo ni u vodi kuvano, nego na vatri pečeno, s glavom i s nogama i s drobom. 10I ništa nemojte ostaviti do jutra; ako li bi šta ostalo do jutra, spalite na vatri. 11A ovako jedite: opasani, obuća da vam je na nogu i štap u ruci, i jedite hitno, jer je prolazak Gospodnji. 12Jer ću proći po zemlji misirskoj tu noć, i pobiću sve prvence u zemlji misirskoj od čoveka do živinčeta, i sudiću svim bogovima misirskim, ja Gospod. 13A krv ona biće vam znak na kućama, u kojima ćete biti; i kad vidim krv, proći ću vas, te neće biti među vama pomora, kad stanem ubijati po zemlji misirskoj.
14I taj će vam dan biti za spomen, i praznovaćete ga Gospodu od kolena do kolena; praznujte ga zakonom večnim. 15Sedam dana jedite hlebove presne, i prvog dana uklonite kvasac iz kuća svojih; jer ko bi god jeo šta s kvascem od prvog dana do sedmog, istrebiće se ona duša iz Izrailja. 16Prvi dan biće sveti sabor; tako i sedmi dan imaćete sveti sabor; nikakav posao da se ne radi u te dane, osim šta treba za jelo svakoj duši, to ćete samo gotoviti. 17I držite dan presnih hlebova, jer u taj dan izvedoh vojske vaše iz zemlje misirske; držite taj dan od kolena do kolena zakonom večnim. 18Prvog meseca četrnaesti dan uveče počnite jesti presne hlebove pa do dvadeset prvog dana istog meseca uveče. 19Za sedam dana da se ne nađe kvasca u kućama vašim; jer ko bi god jeo šta s kvascem, istrebiće se ona duša iz zbora Izrailjevog, bio došljak ili rođen u zemlji. 20Ništa s kvascem nemojte jesti, nego jedite hleb presan po svim stanovima svojim.
21I sazva Mojsije sve starešine izrailjske, i reče im: Izberite i uzmite sebi jagnje ili jare po porodicama svojim, i zakoljite pashu. 22I uzmite kitu isopa i zamočite je u krv, koja će biti u zdeli, i pokropite gornji prag i oba dovratka krvlju, koja će biti u zdeli, i nijedan od vas da ne izlazi na vrata kućna do jutra. 23Jer će izaći Gospod da bije Misir, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proći će Gospod mimo ona vrata, i neće dati krvniku da uđe u kuće vaše da ubija. 24I držite ovo kao zakon tebi i sinovima tvojim doveka. 25I kad dođete u zemlju koju će vam dati Gospod, kao što je kazao, držite ovu službu. 26I kad vam kažu sinovi vaši: Kakva vam je to služba? 27Recite: Ovo je žrtva za prolazak Gospodnji, kad prođe kuće sinova Izrailjevih u Misiru ubijajući Misirce, a domove naše sačuva. Tada narod savi glavu i pokloni se.
28I otidoše i učiniše sinovi Izrailjevi, kako zapovedi Gospod preko Mojsija i Arona, tako učiniše.
29A oko ponoći pobi Gospod sve prvence u zemlji misirskoj od prvenca Faraonovog koji htede sedeti na prestolu njegovom do prvenca sužnja u tamnici, i šta god beše prvenac od stoke. 30Tada usta Faraon one noći, on i sve sluge njegove i svi Misirci, i bi vika velika u Misiru, jer ne beše kuće u kojoj ne bi mrtvaca. 31I dozva Mojsija i Arona po noći i reče: Ustajte, idite iz naroda mog i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste. 32Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite.
33I Misirci navaljivahu na narod da brže idu iz zemlje, jer govorahu: Izgibosmo svi. 34I narod uze testo svoje još neuskislo, umotavši ga u haljine svoje, na ramena svoja. 35I učiniše sinovi Izrailjevi po zapovesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnih i nakita zlatnih i haljina. 36I Gospod učini, te narod nađe ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako opleniše Misirce.
37I otidoše sinovi Izrailjevi iz Ramese u Sohot, oko šest stotina hiljada pešaka, samih ljudi osim dece. 38I drugih ljudi mnogo otide s njima, i stoke sitne i krupne vrlo mnogo. 39I od testa koje iznesoše iz Misira ispekoše pogače presne, jer ne beše uskislo kad ih poteraše Misirci, te ne mogaše oklevati, niti spremiše sebi brašnjenice.
40A baviše se sinovi Izrailjevi u Misiru četiri stotine i trideset godina. 41I kad se navrši četiri stotine i trideset godina, u isti dan izađoše sve vojske Gospodnje iz zemlje misirske. 42Ta se noć svetkuje Gospodu, u koju ih izvede iz Misira; to je noć Gospodnja, koju treba da svetkuju sinovi Izrailjevi od kolena na koleno.
43I reče Gospod Mojsiju i Aronu: Ovo neka bude zakon za pashu: nijedan tuđin da je ne jede; 44a svaki sluga vaš kupljen za novce, kad ga obrežete, onda neka je jede. 45Došljak ili najamnik da je ne jede. 46U istoj kući da se jede, da ne iznesete mesa od nje iz kuće, i kosti da joj ne prelomite. 47Sav zbor Izrailjev neka čini tako. 48Ako bi kod tebe sedeo tuđin i hteo bi svetkovati pashu Gospodnju, neka mu se obrežu sve muškinje, pa onda neka pristupi da je svetkuje, i neka bude kao rođen u zemlji; a niko neobrezan da je ne jede. 49Zakon jedan da je i rođenom u zemlji i došljaku koji sedi među vama.
50I učiniše svi sinovi Izrailjevi kako zapovedi Gospod Mojsiju i Aronu, tako učiniše. 51I taj dan izvede Gospod sinove Izrailjeve iz zemlje misirske u četama njihovim.
Trenutno izabrano:
2. Mojsijeva 12: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN