Ale dirèk nan kontni an

Jošua 6

6
Osvajanje Jerihona
1Ali Jerihon bijaše utvrđen i zatvoren pred Izraelovim sinovima, tako da niko nije mogao izaći ili ući. 2I Gospod reče Jošui: „Evo, predajem Jerihon, kralja i hrabre borce njihove u tvoje ruke. 3Neka zato jednom dnevno svi ratnici obiđu oko grada. Tako činite šest dana. 4I neka sedam svećenika nosi sedam truba od ovnujskih rogova pred Kovčegom; a sedmoga ćete dana sedam puta obići grad, a svećenici neka trube u trublje. 5A kada se ovnujske trube oglase i kada začujete zvuk trube neka narod digne silnu bojnu viku. Tada će se zidine grada urušiti i neka se narod uspne, svaki pravo ispred sebe!” 6Tad Jošua, sin Nunov, pozove svećenike sebi pa im reče: „Nosite Kovčeg saveza i neka sedam svećenika nose trube od ovnujskih koža pred Kovčegom Gospodnjim!” 7Ali narodu reče: „Pođite i obiđite oko grada i neka naoružani ratnici krenu ispred Kovčega saveza!” 8I nakon Jošuine zapovjedi krene sedam svećenika noseći sedam truba od ovnujskih koža pred Gospodom, i trubili su u rogove, i za njima pođe Kovčeg saveza Gospodnjeg. 9I naoružani ratnici išli su pred svećenicima koji su trubili, i zalaznica pođe za Kovčegom dok je glas truba odlijegao.
10A Jošua zapovjedi narodu govoreći: „Nemojte dizati bojne vike, ne oglašavajte se; neka nijedna riječ ne izađe iz usta vaših do dana kada vam kažem: ‘dižite buku bojnu!’ Neka tada odjekne bojna vika!” 11I Gospodnji Kovčeg jednom obiđe oko grada, pa se vratiše u tabor i tu zanoćiše.
12I Jošua ustane rano, a svećenici ponesu Kovčeg Gospodnji, 13također su nosili trube od ovnujske kože pred Gospodnjim Kovčegom i neprestano trubili. I naoružani ratnici su hodili pred njima a zalaznica je išla za Kovčegom Gospodnjim, dok je glas truba odjekivao. 14Drugog su dana također jednom obišli oko grada te se vratili u tabor. Tako su činili šest dana.
15A sedmog dana pođoše rano, rujnom zorom, i na isti način sedam puta obiđu oko grada; samo su ovoga dana obišli sedam puta oko grada. 16I Jošua se obrati narodu nakon sedmoga puta, kada svećenici snažno zatrubiše: „Dižite viku bojnu, jer Gospod vam je ovaj grad darovao! 17Ali neka ovaj grad i sve što je u njemu potpadne pod prokletstvo Gospodnje! Neka samo bludnica Rahaba ostane živa, ona i svi koji budu u kući njenoj, jer je sakrila uhode koje smo mi poslali! 18No, vi se čuvajte onoga što je zabranjeno, da ne biste nakon što ih uništite poželjeli uzeti nešto što je zabranjeno, pa tako nanijeti nevolje taboru Izraelovu. 19Ali neka se sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuđe posveti Gospodu; neka se pohrani u riznicu Gospodnju.”
20Tad povika narod i trube svećenika odjeknuše. Kada je narod čuo zvuk truba i kada podiže silnu bojnu viku, tada se zidine grada urušiše i narod se poče probijat u grad, svaki pravo ispred sebe; tako zauzeše grad. 21I uništiše kao prokleto oštricom svojih mačeva sve što je bilo u gradu, muškarce i žene, mlade i stare, goveda, ovce i magarce. 22Ali Jošua reče onoj dvojici koji su zemlju istraživali: „Otiđite do kuće bludnice i izvedite ženu i sve koji se tamo nalaze, onako kako ste se zakleli!”
23I oni mladići, uhode, odu i izvedu Rahabu, njenog oca i njenu majku, braću njenu i rodbinu; cijeli su rod njen izveli i smjestili pored tabora Izraelova. 24Ali Grad i sve što je bilo u njemu spališe ognjem; samo srebro, zlato, bakarno i željezno posuđe položiše uz blago u riznici Gospodnjoj. 25Tako je Jošua ostavio bludnicu Rahabu u životu, i dom oca njenog te ostadoše stanovati u Izraelu sve do danas, jer su sakrili uhode, koje je Jošua poslao da istraže Jerihon.
26U to se vrijeme Jošua zakle govoreći:
„Neka je pred Gospodom proklet onaj čovjek
koji će pokušati ovaj grad ponovo izgraditi!
Neka ga košta prvorođenog sina
kada mu temelje položi,
a neka izgubi najmlađeg sina
kada mu kapije učvrsti!”
27I Gospod je bio uz Jošuu, i glas o njemu se pronese cijelom zemljom.