Ale dirèk nan kontni an

2. Samuelova 2

2
Kralj David
1A zatim se desi da David upita Gospoda govoreći: „Da li da pođem u neki grad u Judeji?” A Gospod mu odgovori: „Pođi!” A David upita: „Gdje da pođem?” A On odvrati: „U Hebron!” 2Tako David otputuje sa svoje dvije žene, Ahinoamom iz Jezreela i Abigajilom, ženom Nabala iz Karmela. 3No, David je, osim njih dvije, poveo i svoje ljude, koji bijahu uz njega, svakoga po njegovom domu; i živjeli su u hebronskim gradovima. 4I stigoše ljudi iz Jude i pomazaše Davida za kralja nad Judinim domom. A kad Davidu javiše da su muškarci iz Jabeš-Gileada sahranili Šaula, 5on pošalje glasnike ljudima u Jabeš-Gileadu i poruči: „Neka vas Bog blagoslovi zbog milosti koju ste pokazali Šaulu, gospodaru svome, i što ste ga sahranili! 6Neka sada Gospod pokaže prema vama milost i odanost, a i ja ću vam dobro činiti zbog ovoga što uradiste. 7Osnažite svoje ruke i budite hrabri muževi; umro je Šaul, vaš gospodar, a i Judin dom je mene pomazao i postavio za kralja svoga!”
8No Abner, Nerov sin, vojskovođa Šaulov, povede Išbaala, sina Šaulova, i dovede u Mahanajim. 9Potom ga postavi za kralja nad Gileadom, i nad Ašerom, Jezreelom, Benjaminom, i nad svim Izraelom. 10A Išbaal, sin Šaulov, bijaše u četrdesetoj godini kad postade kralj nad Izraelom. Vladao je dvije godine, a samo je dom Jude bio uz Davida. 11No, David je nad Judinim domom vladao u Hebronu sedam godina i šest mjeseci.
Rat između Jude i Izraela
12Tad Abner, Nerov sin, pođe u boj sa slugama Šaulovog sina, Išbaala, od Mahanajima prema Gibeonu. 13Ali i Joab, Sarvijin sin, pođe s Davidovim slugama; sretoše se kod Gibeonskog jezera, i jedni se postrojiše s ovu stranu jezera, a drugi se utvrdiše s druge strane. 14A onda Abner poruči Joabu: „Neka krenu mladići i neka se bore pred nama!” A Joab vikne: „Neka krenu!”
15Tad ustanu pa ih izbroje: krene ih dvanaest iz Benjamina, bijahu to ljudi Išbaala, Šaulova sina, a sa druge strane krene dvanaest Davidovih ljudi. 16I jedan uhvati drugoga za glavu i probode ga mačem sa strane, pa se obojica sruše na zemlju. Zato se ovo mjesto danas naziva: „Polje sječiva” a nalazi se kod Gibeona. 17I tog dana izbije žestoka bitka, a naposljetku Davidove sluge poraziše Abnera i njegove ljude iz Izraela. 18A tamo su bila i tri sina Sarvijina: Joab, Abišaj i Asahel. No, Asahel je bio lakonog poput gazele na polju. 19I Asahel je gonio Abnera i nije popuštao, niti je skretao ulijevo ili udesno. 20Tad se Abner osvrne i vikne: „Jesi li to ti Asahele?” A on odvrati: „Jesam!” 21A Abner nastavi: „Skreni udesno ili ulijevo i uhvati kakvog mladića pa uzmi njegovo oružje!” Ali Asahel nije htio popustiti. 22Tad Abner ponovo vikne: „Pusti me! Što hoćeš da te skršim? Kako bih tada smio stati pred tvoga brata Joaba?” 23No, Abner ga, kad i dalje nije htio popustiti, probode stražnjim krajem koplja, tako da je izbilo na drugu stranu; i on se odmah sruši i umrije na mjestu. I zaustave se svi koji su došli do onoga mjesta gdje je Asahel pao i umro. 24No, Abišaj i Joab nastave tjerati Abnera sve dok sunce nije zašlo. Kad su došli do brda Ama, koje leži pred Giahom, na putu ka pustinji Gibeon, 25skupe se sinovi Benjamina iza Abnera pa se postroje na vrh brda. 26Tad Abner vikne Joabu: „Zar da mač ždere dovijeka? Zar ne znaš da će naposljetku zavladati tuga? I koliko će još vremena proći dok ne kažeš narodu da pusti svoju braću?” 27A Joab odgovori: „Tako živ bio Bog, da nisi progovorio sigurno bi se narod već ujutru povukao, i svaki bi prestao goniti brata svoga!” 28I Joab zatrubi, sav narod se postroji i nije više gonio Izrael pa zavlada tišina. 29No, Abner i njegovi ljudi su cijelu noć pješačili kroz Arabu; prijeđoše Jordan, proputovaše kroz cijelo gorje i stigoše u Mahanajim. 30A Joab se vrati iz potjere za Abnerom i skupi sav narod. Tad vidješe da od Davidovih sluga nedostaje devetnaest muškaraca i Asahel. 31No, Davidove sluge su pogubile tri stotine i šezdeset Abnerovih ljudi. 32Zatim ponesoše Asahela i sahraniše ga u grobu njegovog oca u Betlehemu, a Joab je sa svojim ljudima pješačio cijelu noć, i zora ih zatekne u Hebronu.