Isaija 10
10
Kazna nepravednih sudija. Asirova obest i poniženje. Ostatak se u Izrailju obraća Bogu.
1Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne
i koji pišu nepravdu,
2Da odbiju od suda uboge,
i da otimaju pravicu siromasima naroda mog,
da bi im plen bile udovice
i sirote grabež.
3A šta ćete činiti u dan pohođenja i pogibli
koja će doći izdaleka?
Kome ćete pribeći za pomoć?
Gde li ćete ostaviti slavu svoju?
4Da se ne bi unizila među roblje
i među pobijene pala?
Kod svega toga neće se odvratiti gnev Njegov,
nego će ruka Njegova još biti podignuta.
5Teško Asiru, šibi gneva mog,
ako i jeste palica u ruci njegovoj moja jarost.
6Na narod licemerni poslaću ga,
i zapovediću mu za narod na koji se gnevim, da pleni i otima,
i da ga izgazi kao blato na ulicama.
7Ali on neće tako misliti
i srce njegovo neće tako suditi,
nego mu je u srcu da zatre
i istrebi mnoge narode.
8Jer će reći:
Knezovi moji nisu li svi carevi?
9Nije li Halan kao Harhemis?
Nije li Emat kao Arfad?
Nije li Samarija kao Damask?
10Kako je ruka moja našla carstva lažnih bogova,
kojih likovi behu jači od jerusalimskih i samarijskih,
11Neću li učiniti Jerusalimu
i njegovim lažnim bogovima
onako kako sam učinio Samariji
i njenim lažnim bogovima?
12Ali kad svrši Gospod sve delo svoje na gori sionskoj i u Jerusalimu, tada ću obići plod oholog srca cara asirskog i slavu ponositih očiju njegovih. 13Jer reče:
Krepošću ruke svoje učinih
i mudrošću svojom, jer sam razuman;
i premestih međe narodima
i blago njihovo zaplenih
i kao junak oborih stanovnike.
14I ruka moja nađe kao gnezdo bogatstvo u naroda,
i kako se kupe jaja ostavljena tako pokupih svu zemlju,
i ne bi nikoga da mahne krilom
ili da otvori usta i pisne.
15Hoće li se sekira veličati nad onim koji njom seče?
Hoće li se pila razmetati nad onim koji njom radi?
Kao da bi prut mahao onim koji ga digne,
kao da bi se hvalio štap da nije od drveta.
16Zato će Gospod, Gospod nad vojskama, pustiti na pretile njegove mršu,
i slavu će njegovu potpaliti da gori kao oganj.
17Jer će videlo Izrailjevo biti oganj,
i Svetac će njegov biti plamen,
i upaliće i sažeći trnje njegovo i čkalj njegov u jedan dan.
18I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tela, uništiće,
i biće kao begunac kad iznemogne.
19I šta ostane drveta šume njegove, biće malo,
da bi ih dete moglo popisati.
20I u to vreme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevom neće se više oslanjati na onog ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda Sveca Izrailjevog istinom. 21Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnom. 22Jer ako bude naroda tvog, Izrailju, kao peska morskog, ostatak će se njegov obratiti. Pogibao je određena, razliće se pravda. 23Jer će Gospod, Gospod nad vojskama, izvršiti pogibao određenu u svoj zemlji.
24Zato ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: Ne boj se Asirca, narode moj, koji nastavaš na gori Sionu; prutom će te udariti i štap svoj podignuće na te kao u Misiru. 25Jer još malo, i gnev će prestati; tada će se jarost moja obratiti na njihovu pogibao. 26Jer će podignuti na nj Gospod nad vojskama bič, te će biti kao rasap madijanski kod kamena Oriva i kao štap njegov na moru, i podignuće ga kao u Misiru. 27I tada će se skinuti breme njegovo s ramena tvog i jaram njegov s vrata tvog, i izlomiće se jaram od pomazanja.
28Dođe u Ajat, prođe u Migron,
u Mihmasu rasprti prtljag svoj.
29Pođoše klancem, u Gavaji zanoćiše,
prepade se Rama, Gavaja Saulova pobeže.
30Viči glasno, kćeri Galimova;
nek se čuje u Lais, jadni Anatote!
31Madmina pobeže,
stanovnici gevimski utekoše.
32Još jedan dan, pa će stajati u Novu,
mahnuće rukom svojom na goru kćeri sionske,
na hum jerusalimski.
33Gle, Gospod, Gospod nad vojskama, okresaće silom grane;
šta je visoko poseći će, i šta je uzdignuto sniziće.
34I gustu će šumu iseći sekirom,
i Livan će pasti od Silnoga.
Trenutno izabrano:
Isaija 10: SRP1865
Istaknuto
Kopiraj
Uporedi
Podeli
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN