Postanak 39:11-23

A jedan dan kad doðe Josif u kuæu da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kuæi, Ona ga uhvati za haljinu govoreæi: lezi sa mnom. Ali on ostaviv joj u rukama haljinu svoju pobježe i otide. A kad ona vidje gdje joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe, Viknu èeljad svoju, i reèe im govoreæi: gledajte, doveo nam je èovjeka Jevrejina da nas sramoti; doðe k meni da legne sa mnom, a ja povikah iza glasa; A on kad èu gdje vièem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i otide. I ona ostavi haljinu njegovu kod sebe dok mu gospodar doðe kuæi. A tada mu reèe ovako govoreæi: sluga Jevrejin, kojega si nam doveo, doðe k meni da me osramoti; A ja povikah iza glasa, te on ostaviv haljinu svoju kod mene pobježe. A kad gospodar njegov èu rijeèi žene svoje gdje mu reèe: to mi je uèinio sluga tvoj, razgnjevi se vrlo. I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležahu sužnji carski; i bi ondje u tamnici. Ali Gospod bješe s Josifom i raširi milost svoju nad njim i uèini te omilje tamnièaru. I povjeri tamnièar Josifu sve sužnje u tamnici, i što je god trebalo ondje èiniti on ureðivaše. I tamnièar ne nadgledaše ništa što bješe u Josifovoj ruci, jer Gospod bješe s njim; i što god èinjaše, Gospod voðaše u napredak.