Kada su izašli, našli su nekog čoveka iz Kirine, po imenu Simon, i naterali ga da mu ponese krst. Kada su došli na mesto zvano Golgota , što znači „Mesto lobanje“, dali su mu da pije vino pomešano sa žuči. Ali pošto je okusio, nije hteo da pije.
Kada su ga razapeli, podelili su njegovu odeću bacajući kocku. Sedeli su tamo i čuvali ga. Onda su iznad njegove glave stavili natpis na kome je bila napisana njegova krivica: „OVO JE ISUS, CAR JUDEJSKI.“
Sa njim su razapeli i dva odmetnika, jednog s desne strane, a drugog s leve strane. A prolaznici su ga vređali i klimali svojim glavama, govoreći: „De sad, ti što rušiš hram i za tri dana ga podižeš, spasi samoga sebe! Ako si Sin Božiji, siđi s krsta!“
Slično su mu se rugali i vodeći sveštenici sa znalcima Svetog pisma i starešinama: „Druge je spasao, a ne može da spase samog sebe! Pa, on je izrailjski Car! Neka siđe sad s krsta pa ćemo poverovati u njega! Uzdao se u Boga, neka ga sad izbavi ako mu je po volji! Sâm je rekao: ’Sin sam Božiji.’“ Tako su ga vređali i odmetnici razapeti sa njim.
A od podne pa do tri sata nasta tama po svoj zemlji. Oko tri sata popodne, Isus zavapi veoma glasno: „ Eli, Eli, lema savahtani?! “ To znači: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!“
A neki koji su tu stajali, čuli su ovo, pa su rekli: „Ovaj doziva Iliju!“
Jedan od vojnika odmah otrča, uze sunđer, natopi ga kiselim vinom, natače na štap, te je tako pojio Isusa. Ostali su govorili: „Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spase!“
Isus još jednom snažno uzviknu i izdahnu.