Sada idem k tebi, a ovo govorim dok sam na svetu, da bi i njih ispunila radost koju ja imam.
Dao sam im tvoju reč, a svet ih je omrzao zato što ne pripadaju svetu, kao što ni ja ne pripadam svetu. Ne molim te da ih uzmeš sa sveta, već da ih sačuvaš od Zloga. Oni ne pripadaju svetu, kao što ni ja nisam od sveta. Posveti ih sebi istinom; tvoja reč je istina. Ja ih šaljem u svet, kao što si ti mene poslao na svet. Ja sebe posvećujem radi njih, da i oni budu posvećeni istinom.
Ne molim se samo za njih, nego i za sve koji će, preko njihove poruke, poverovati u mene, da bi svi bili jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, tako neka i oni budu jedno u nama, da svet poveruje da si me ti poslao. Ja sam im predao slavu, koju si ti predao meni, da budu jedno kao što smo mi jedno: ja u njima i ti u meni, da budu u potpunom jedinstvu, da bi svet znao da si me ti poslao i da si ih voleo onako kako si voleo mene.
Oče, hoću da oni koje si mi ti dao budu sa mnom i da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao, jer si me voleo pre postanja sveta. Oče pravedni, svet te ne poznaje, ali ja te poznajem, a i oni znaju da si me ti poslao. Ja sam im objavio tvoje ime, a objavljivaću ga i dalje, da ljubav kojom si me voleo bude u njima, i ja u njima.“