Okupio sam ih kraj reke koja teče u Avu gde smo se utaborili na tri dana. Ali, zapazio sam da među narodom i sveštenicima nema nijednog Levijevog potomka. Zato sam poslao po glavare Eliezera, Arila, Semaju, Elnatana, Jariva, Elnatana, Natana, Zahariju i Mesulama, i po učitelje Jojariva i Elnatana. Poslao sam ih i zapovedio im za Ida, glavara mesta Kasifija, šta da kažu Idu i njegovoj braći, hramskim čuvarima u mestu Kasifija: da nam dovedu sluge za Dom našeg Boga. I oni su nam doveli – jer je dobra ruka našeg Boga bila nad nama – razboritog čoveka, sina Levija i sina Izrailja, jednog od potomaka Molije i Sereviju sa njegovim sinovima i njegovom braćom. Ukupno osamnaest ljudi; Asaviju i sa njim Merarijevog potomka Isaiju, njegovu braću i njegove sinove. Ukupno dvadeset ljudi; neke od hramskih slugu, koje je postavio David sa glavarima za pomoć Levitima, njih dve stotine dvadeset. Svi su bili poimence naznačeni.
I tamo, na reci Avi, sam proglasio post, da bismo se ponizili pred našim Bogom i tražili od njega srećan put za nas, našu decu i svu našu imovinu. Bila me je sramota da od cara tražim vojsku i konjanike da nam pomognu pred neprijateljima na putu. Jer, rekli smo caru: „Ruka našeg Boga je blagonaklona svima koji ga traže, a njegova sila i njegov gnev su nad svima koji ga ostavljaju.“ Tako smo postili i tražili sve to od našeg Boga, a on nas je uslišio.
Odvojio sam dvanaest svešteničkih glavara: Sereviju, Asaviju i desetoricu njihove braće. Izmerio sam im srebro, zlato i posuđe kao prilog za Dom našeg Boga što su priložili car, njegovi savetnici, njegovi dvorani i sav Izrailj koji je bio tamo. Na ruke sam im izmerio šest stotina pedeset talanata srebra, stotinu talanata srebrnih posuda i stotinu talanata zlata; dvadeset zlatnih zdela vrednih hiljadu darika i dve dobro uglačane bronzane posude vredne kao zlato.
Rekao sam im: „Vi ste sveti Gospodu i posude su svete, a srebro i zlato su dobrovoljni prilozi Gospodu, Bogu vaših otaca. Pazite ih i čuvajte dok ih ne izmerite pred glavarima sveštenika, Levitima i izrailjskim knezovima u Jerusalimu, u odajama Doma Gospodnjeg.“ Tako su sveštenici i Leviti primili izmereno srebro, zlato i posuđe da ih odnesu u Jerusalim, u Dom našeg Boga.
Dvanaestog dana prvog meseca sa reke Ave krenuli smo za Jerusalim. Nad nama je bila ruka našeg Boga i spasavala nas od ruku naših neprijatelja i od zaseda na putu. I došli smo u Jerusalim i ostali tamo tri dana.
Četvrtog dana izmereno je srebro, zlato i posuđe u Domu našeg Boga na ruke svešteniku Merimotu, Urijinom sinu, s kojim su bili Leviti Eleazar, Finesov sin; Jozavad, Isusov sin i Noadija, Vinujev sin A kada je sve bilo izbrojano i izmereno, tada je i zabeležena sva težina.
Onda su oni koji su došli iz izgnanstva, prognani narod, prineli svespalnice Bogu Izrailja: dvanaest junaca za sav Izrailj, devedeset šest ovnova, sedamdeset sedam jaganjaca, dvanaest jaraca za žrtvu za greh – sve to kao svespalnicu Gospodu. I careve zapovesti su predali carevim zapovednicima i upraviteljima područja preko reke, a oni su se zauzeli i za narod i za Dom Božiji.