Car Navuhodonosor je napravio zlatni kip, visine šezdeset lakata, i širine šest lakata. Postavio ga je u dolini Duri, u vavilonskoj pokrajini. Tada je car Navuhodonosor poslao da se saberu satrapi, namesnici, upravitelji, savetnici, rizničari, sudije, pravnici i svi pokrajinski namesnici, da dođu na posvećenje kipa, koji je podigao car Navuhodonosor. Kad su se satrapi, namesnici, upravitelji, savetnici, rizničari, sudije, pravnici i svi pokrajinski namesnici sabrali na posvećenje kipa, koji je podigao car Navuhodonosor, stali su ispred kipa koji je on postavio.
Tada glasnik objavi glasno: „Narodi, plemena i jezici, naređuje vam se, da kad začujete glas roga, frule, kitare, lire, gajdi, i svih ostalih svirala, padnete i poklonite se zlatnom kipu, koji je podigao car Navuhodonosor. Ko ne padne i ne pokloni se, istog će trena biti bačen u užarenu peć.“
Čim je sav narod začuo glas roga, frule, kitare, lire, gajdi, i svih ostalih svirala, svi su narodi, plemena i jezici pali i poklonili se kipu koji je podigao car Navuhodonosor.
U taj čas pristupe neki Haldejci i optuže Judejce. Rekli su caru Navuhodonosoru: „O, care, da si živ doveka! Ti si, care, izdao naredbu da svaki čovek koji začuje glas roga, frule, kitare, lire, gajdi, i svih ostalih svirala, padne i pokloni se zlatnom liku. A ko ne padne i ne pokloni se, da bude bačen u užarenu peć. Ali ima tu nekih Judejaca kojima si poverio upravu vavilonske oblasti: Sedrah, Misah i Avdenago. Oni ne mare za tebe, o, care; oni ne služe tvom bogu i ne klanjaju se zlatnom kipu, koji si podigao.“