Dela apostolska 2:5-13

Tada je mnogo pobožnih Judeja, koji su došli iz svake zemlje pod nebom, boravilo u Jerusalimu. Kad se začuo onaj zvuk, mnogo ljudi se okupilo tamo. Bili su zbunjeni, jer je svako od njih čuo kako se govori na njegovom jeziku. Pitali su se u čudu: „Zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako onda govore jezikom zemlje u kojoj smo rođeni? Ovde su Parćani, Međani, Elamiti, ljudi iz Mesopotamije, Judeje, Kapadokije, Ponta, Male Azije, Frigije, Pamfilije, Egipta, iz libijskih predela kod Kirine, posetioci iz Rima – zajedno Jevreji i obraćenici na judejsku veru – Krićani i Arapi. Svi mi slušamo ove ljude kako našim jezikom govore o velikim Božijim delima!“ Svi su bili izvan sebe, pa su, zbunjeni, pitali jedni druge: „Šta sve ovo znači?“ Drugi su, opet, terali šegu na njihov račun govoreći: „Ma, napili su se oni slatkoga vina!“