Tada je došao glasnik Davidu i rekao: „Srce Izrailjaca se okrenulo za Avesalomom.“
David reče svim svojim slugama koji su bili s njim u Jerusalimu: „Na noge! Bežimo, inače nećemo pobeći od Avesaloma! Krenimo što brže, da ne požuri on, pa nas stigne i izruči nas propasti, a grad poseče mačem!“
Careve sluge rekoše caru: „Šta god naš gospodar odluči, tvoje sluge su ti na raspolaganju!“
Car je krenuo pešice sa svim svojim domom, osim deset svojih inoča, koje je ostavio da čuvaju dvor. Kad je car izašao, sav ga je narod pratio. Zaustavili su se kod poslednje kuće. Sve su njegove sluge stupale uz njega; a i svi Herećani i Felećani; i svi Gaćani, šest stotina ljudi, koji su došli za njim iz Gata, stupali su pred carem.
Car reče Itaju, Gaćaninu: „Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani sa carem; ti si stranac, i još izgnanik iz svoje zemlje. Juče si došao, pa zar danas da te vodim da se potucaš s nama? Ja idem zato što moram da idem. Zato se vrati i povedi svoju braću sa sobom. Neka milost i vernost Gospodnja budu s tobom.“
Itaj odgovori caru: „Živoga mi Gospoda, i živ bio moj gospodar car, gde god bude moj gospodar car, vodilo to u smrt ili život, tamo će biti i tvoj sluga!“
David reče Itaju: „Hajde onda!“ Tako Itaj Gaćanin krenu, a sa njim i svi njegovi ljudi sa svojom nejači.
Cela zemlja je glasno plakala, dok je sav narod prolazio. Kad je car prešao preko potoka Kidrona, prešao je i sav narod idući prema pustinji.
Tamo je bio i Sadok sa svim Levitima, koji su nosili Kovčeg saveza Božijeg. Oni su spustili Kovčeg Božiji dok sav narod nije izašao iz grada. I Avijatar je došao gore.
Tada car reče Sadoku: „Vrati Kovčeg Božiji u grad. Ako nađem naklonost u Gospodnjim očima, on će me dovesti natrag, i dati mi da vidim i Kovčeg i njegovo boravište. Ali ako mi kaže: ’Nisi mi po volji’, evo me, pa neka čini sa mnom što smatra za dobro.“
Car još reče Sadoku, svešteniku: „Zar ne razumeš? Vrati se u grad u miru s vaša dva sina, tvojim sinom Ahimasom i Jonatanom, Avijatarovim sinom. Evo, ja ću se zadržati u pustinji, kod rečnih gazova, dok ne dođe od vas poruka da me obavesti.“
Tada su Sadok i Avijatar vratili Kovčeg Božiji u Jerusalim, i ostali tamo.
A David se penjao uz Maslinsku goru; išao je bos i plakao pokrivene glave. I sav narod koji je bio s njim pokrio je glavu i išao plačući. Uto su Davidu javili da je Ahitofel među zaverenicima sa Avesalomom. David reče: „O, Gospode, obrati Ahitofelov savet u ludost!“