A dan pre nego što je Saul došao, Gospod je objavio Samuilu, rekavši: „Sutra, u ovo vreme, poslaću ti čoveka iz zemlje Venijaminove. Pomaži ga za vladara nad mojim narodom, Izrailjem. On će izbaviti moj narod od Filistejaca, jer sam pogledao na moj narod; njihov je vapaj došao do mene.“
Kad je Samuilo video Saula, Gospod mu reče: „To je čovek za koga sam ti rekao da će vladati mojim narodom.“
Saul pristupi Samuilu unutar gradskih vrata i reče mu: „Reci mi, molim te, gde je videočeva kuća?“
Samuilo odgovori Saulu: „Ja sam videlac. Idite preda mnom na uzvišicu. Danas ćete jesti sa mnom, a ujutro ću te ispratiti i reći ti sve što ti je na umu. A što se tiče magarica koje su ti se izgubile pre tri dana, ne brini se, jer su pronađene. A za kim sav Izrailj čezne, ako ne za tobom i za svim tvojim očinskim domom?“
Saul odgovori: „Nisam li ja Venijaminovac, iz najmanjeg Izrailjevog plemena? Nije li moja porodica najneznatnija od svih porodica Venijaminovog plemena? Zašto mi govoriš tako nešto?“
Tada je Samuilo poveo Saula i njegovog slugu, pa ih je doveo u gozbenu sobu, gde im je dao počasno mesto među zvanicama. Tamo je bilo tridesetak ljudi. Samuilo je rekao kuvaru: „Donesi onaj deo koji sam ti dao; onaj za koji sam ti rekao: ’Stavi ga na stranu.’“
Kuvar uze but i što je bilo na njemu, i postavi pred Saula. Samuilo reče: „Evo, što je ostavljeno, to stavi pred sebe i jedi, jer je ostavljeno za tebe radi ove prilike. Zato sam – reče – pozvao narod.“ Tako je Saul jeo sa Samuilom tog dana.
Zatim su se vratili s uzvišice u grad, a Samuilo je razgovarao sa Saulom na krovu. Kad su u osvit zore ustali, Samuilo pozva Saula na krovu: „Ustani da te ispratim.“ Saul ustane, pa obojica, on i Samuilo, izađu napolje. Dok su hodali prema kraju grada, Samuilo reče Saulu: „Reci momku da pođe ispred nas.“ Momak ode. „A ti stani na čas da ti objavim reč Božiju.“