Kad su Amonci videli da su se zamerili Davidu, Anun i Aramejci su poslali hiljadu talanata srebra da unajme bojna kola i konjanike iz Aram-Naharajima, Aram-Mahe i Sove. Unajmili su trideset dve hiljade bojnih kola, i cara Mahe i njegov narod. Oni su došli i utaborili se ispred Medeve, a Amonci su se okupili iz svojih gradova i pošli u bitku.
Čuvši ovo, David je poslao Joava sa svom vojskom, najboljim ratnicima. Amonci su izašli i svrstali se u bojni red pred gradskim vratima, dok su carevi koji su došli bili zasebno na polju.
Kad je Joav video da će se bitka protiv njega voditi s dve strane, spreda i pozadi, izabrao je izvestan broj najvrsnijih vojnika u Izrailju i svrstao ih u bojni red nasuprot Aramejaca. Ostalu vojsku je dao svome bratu Avisaju, koji ih je svrstao u bojni red nasuprot Amonaca. Rekao je: „Ako Aramejci budu jači od mene, ti mi priteci u pomoć, a ako Amonci budu jači od tebe, ja ću tebi doći u pomoć. Drži se hrabro! Pokažimo se junački radi našeg naroda i radi gradova našeg Boga, a Gospod će učiniti što mu je po volji.“
Joav i narod koji je bio sa njim počeli su da se primiču da udare na Aramejce, ali oni su se razbežali pred njima. Kad su Amonci videli da su Aramejci pobegli, i oni su pobegli pred Avisajem i ušli u grad. Zatim se Joav vratio u Jerusalim.
Kad su Aramejci videli da ih je Izrailj razbio, ponovo su poslali glasnike da dovedu Aramejce s druge strane reke na čelu sa Sovakom, zapovednikom Adad-Ezerove vojske.
Kad su to javili Davidu, on je sabrao sav Izrailj. Pošto je prešao preko Jordana, došao je i svrstao se u bojni red protiv njih. Kad se David postavio za bitku s Aramejcima, oni su stupili u bitku s njim. Međutim, Aramejci pobegoše pred Izrailjem. David je pobio sedam hiljada aramejskih vozača bojnih kola, i četrdeset hiljada konjanika. Ubio je i Sovaka, zapovednika vojske.
Kad su Adad-Ezerovi podanici videli da su poraženi pred Izrailjem, sklopili su mir s Davidom, pa su mu postali podanici.
Od tada Aramejci nisu više hteli da pomažu Amoncima.