U svoj brak udahnite duhovnu strast

Dan 6 od 7 • Današnje čitanje

Nadahnut
"Oženjen kao redovnik"

Nije li istina da mnoge bračne razmirice rezultiraju razočaranjem u naše supružnike? Želimo da oni budu nešto ili učine nešto ili shvate nešto, a onda oni to nisu ili ne učine to, pa se počinjemo sažalijevati. A mi uistinu želimo da nas vole kao što nas Bog voli. Očekujemo od njih da jednostavno znaju kada smo imali loš dan, da znaju kada lažemo kad kažemo: "Ne brini. Nije bitno. Ne trebam ništa posebno."; da znaju kako ih trebamo da budu jaki ili nježni, da puste ili da drže čvrsto, samo zato jer nam je potrebno da to učine. Ako nas uistinu vole, trebali bi znati, zar ne?

Budimo iskreni. Ne misliš li i ne osjećaš li tako ponekad?

A shvaćaš li da je to ipak pretežak teret za ljudskog supružnika?

A što ako potražim "redovnički" brak? Što ako odlučim kako ću se osloniti samo na Boga, ne očekujući ništa od svog supružnika, i oviseći potpuno o Bogu u svim mojim potrebama, kako emocionalnim tako i potrebama u vezi?

Tada umjesto zamjerajući supružniku što sve nije napravio, bit ću oduševljen sa svakom malom sitnicom koju ustvari čini. Bit ću ispunjen zahvalnošću umjesto zamjeranjem.

Nije li to upravo suprotno od onoga što se događa u brakovima? Kada izlaziš s nekim i on učini nešto lijepo za tebe, pomisliš: Kako predivno! Ako ga i oženiš i on ne dosegne određenu granicu darivanja, pomisliš: To je sve što ima za mene? Ozbiljno?

To je razlog zašto želim "redovnički" brak, uživati blagodati što sam oženjen pobožnom ženom, ali sa stavom redovnika, ne očekujući ništa, ovisiti o Bogu i biti zaista zahvalan za sve čime me moj supružnik odluči usrećiti.

Vidiš li svoj stav ispunjen zahvalnošću ili ispunjen zamjeranjem? Na koji bi način "redovnički" brak poboljšao tvoj odnos sa supružnikom?